Sva ova sranja su previše za mene .Ne mogu više.Toliko se trudim ,o da,stvarno se trudim ,al postoji granica koja mi ne dozvoljava da nastavim .Jednostavno ne mogu više ,ni psihički ni fizički …nikako .Ovo nema kraja ,samo nastavke …koji jebeno bole ,prožimaju se cijelim mojim bićem i uništavaju mi dio po dio .Ne znam do čega je ..do mene ,možda sam rođena na pogrešnom mjestu,možda je vrijeme pogrešno ,možda je sudbina …ko će ti ga znati ? Znam samo da je previše.Za tri života.Jednom davno mi je neko nekad rekao : ” Bog ti da onoliko patnje koliko možeš podnijeti”.E pa ,ili se onaj odozgo malo zanio ,ili ja ovo moram i mogu podnijeti ,ne znam … meni se čini da ne mogu .Zapravo ,osjećam to … Odakle da počnem ? Majka šizfreničarka ,otac poznat ,tu negdje ,ali nikakvog kontakta .Sama ,koračam kroz ovaj svijet koji je toliko mračan ,surov ,siv …Osam godina se borim s bolešću svoje majke ,ali bezuspješno .PAKAO.Prava riječ za to je – pakao .Oni koji su se ikad sresli s tim ili proživjeli znaju o čemu pričam .Oni koji nisu – ne vrijedi obajšnjavati.Prije godinu dana sam se odvojila od majke da spasim koliko toliko sebe i svoje prije svega psihičko zdravlje.O ,u kakvu sam se još veću zabludu uvukla.To tek sad shvatam .Ponekad mi se desi da sjedim u kući i da nemam da jedem …nemam cigaretu da zapalim ,ništa.Jebeno ništa .I naravno ,borba s mamom ne prestaje .Tu je i dalje ,okolo ,i bit će je ,sve dok je živa.S tim sam se davno već nekako pomirila .Razmatrala sam i mogućnost da se vratim kući ,ali to je prosto nemoguće…Mama ne želi da se liječi ,ne želi da shvati i prihvati da je bolesna ,a ja nemam snage ..ponestaje mi .A ,ruku na srce ,previše sam toga prošla ,od fizičkog i psihičkog zlostavljanja ,da bi se ponovo uvlačila u taj veo tame .Kuda onda da idem …i kome ? Imam 25 godina ,osjećam se ko oronula starica ,sa grbom na leđima ,i teretom koji nosim ,kao da sam proživjela pet života pa se umorila …Boli to .Nemati normalan život ,boriti se i dalje s majkom ,sjediti između četiri zida svaki sat ,dan ,mjesec … Sve što želim je normalan život ..Zar tražim previše ? Živimo u zemlji u kojoj ne možeš ni pošteno naći neki posao ,da bar koliko toliko živiš život dostojan čovjeka ,a ne da hodaš okolo i moliš za jebenu marku .Malo je onih koji će pomoći ,mogu ih na prste izbrojat .Priznajem ,pomišljala sam da okončam ovo sve ,svu ovu bol koju osjećam …znam da to nije rješenje ,ali šta god drugo pokušam ,kad se rodi neka nada u bolje sutra ,splasne dok trepnem .Tako se iz dana u dan ,samo još više zatvaram u sebe ,postajem hladnija ..borim se ,trudim se ,čupam se al ne ide… kako kaze Balašević – negdje je zapelo .Da bar znam gdje … Pored svega toga,imam napade panike ,bijesa …koje ne znam da kontrolišem …mjenjanje raspoloženja kao da sam na vrtešci ,pa kako me zadesi taj dan ,dobro i jeste .Pravim se ja itekako da ne primjećujem tu stranu sebe ,koja se nikad ranije nije pojavljivala kod mene …međutim ,koliko god ja pokušavala to sakriti,ipak se primjeti .Svi su već primjetili .Pa sam i dobila sugestije ,u proteklih sedam dana ,da sam na rubu psihičkog rastrojstva i da trebam da potražim neku vrstu pomoći ,neke terapije ,razgovore …na to još više pobjesnim .NE ! Ja sam sasvim dobro ,i ne treba mi pomoć .I to sve ,od straha da ne završim ,ni kriva ni dužna ,zbog svega ,kao majka . Ne želim to ,stvarno ne želim .Ali kako da se iščupam iz svega ovoga ,kad ne vidim izlaz ?! Pokušala sam i otići u drugu državu ,početi ispočetka al ni to nije išlo .Loša sreća ,šta li je …Neda se ,i bog .Ne razumijem ,zašto ovolike kušnje .zbog čega ? Zar ih nisam dovoljno prošla ,zar ih nije dosta ? Nisam vjernik ,ali vjerujem da se sve što se dešava ,dešava s razlogom .Iz ovoga sam dosta naučila ..sazrela prije vremena ,naučila cijeniti mnoge stvari koje do sada nisam cjenila ,kojima nisam nalazila važnost ,naučila sam ko su i šta su pravi prijatelji ,i prije svega naučila cijeniti zdravlje .Ali …šta ako sada i ja izgubim svoje ? Šta onda … ?!Kakav je ovo put ,i kuda vodi ?I ..ima li kraja ?
Vodim se onim da se sve dešava s razlogom …Ja svoj razlog još uvijek tražim ,nadam se da ću kad tad pronaći ga i shvatiti svrhu svega ovoga …i da će i meni jedan dan zasjati Sunce.
Nakon svega moram da se vratim kući i da se brinem o mami ..da živi bar koliko toliko život dostojan čovjeka ,da pokušam da je uključim u socijalni život ,da doprem do nje ,da uzima terapiju ,,,Mislim da će to jako teško ići ,to je nemoguća misija ,poznavajući mamu i njen karakter i prije bolesti ,a pogotovo sad .Ali moram ,to je moja dužnost .Ali nisam sigurna da ću uspjeti ,već sam pola svog života žrtvovala zbog nje …Bojim se .Strašno se bojim ,ako pristanem na to ,kakva ću ja biti za par godina ? U kakvom stanju ? Hoću li se moći izboriti sa svim tim ? Ne znam..nek mi je Bog na pomoći .
Jedina želja koja će mi ostati neostvarena dok sam živa je da imam zdravu ,normalnu majku ….
A vi …zamislite se nakon ovoga nad svojim životom ,svojim postupcima i svom karakteru .I prije svega ,čuvajte svoje roditelje ,cijenite ono što imate ,ko zna šta vas čeka jedan dan .
Ja te donekle mogu razumjeti jer sam živjela sa osobom koja ima šizofreniju.
Molim te skloni sa naslovnice tu prostu riječ da mogu rahat da te pratim. Oprosti na zahtjevu, ali me to svaki put rasplače.
U kojem si gradu, imaš li neku rodbinu, postoji li ikakva šansa da se zaposliš negdje?
Voljela bih ti pomoći, ne znam koliko sam u mogućnosti ali…
Najgore ih je privoliti da uzimaju terapiju, dragovoljno neće, ali nakon prisilnog perioda uzimaju sami, čak štoviše mogu sasvim normalno da žive i funkcionišu kad uzimaj uterapiju, u Holandiji npr. to nije bolest. Ljudi tamo imaju svu pomoć i rade i žive normalno.
Ali kako mi ne živimo u normalnoj državi onda je to druga strana medalje.
Znaš li da ti majka ima pravo na socijalnu pomoć, novčanu, jer su oni nešto kao invalidi, možda da odeš do socijalne službe i raspitaš se, nadam se da ima neko fin da ti pomogne.
Nemoj govoriti da nisi vjernik ako vjeruješ da sve što se dešava dešava se (ti kažeš s razlogom) Božjim određenjem.
Radi na sebi, kontroliraj emocije (znam kako je teško) jer bijes ti ne pomaže.
Pokušaj da budeš svijetlo i svijetlo će doći 🙂
Šaljem ti puno toplih zagrljaja i selam alejkum draga djevojko :*
Hvala ti puno razumjevanju i koliko tolikoj podršci prije svega 🙂 Vjeruj da me ”prijatelji” ,nit bilo ko zna kroz šta prolazim ,ne pita ni kako sam .a kamoli da mi pokušaju pomoći .A ja u suštini i ne tražim pomoć u tom smislu jer je kompleksan problem ,svako ima i svojih problema ,ali lijepu riječ bar nije teško pružiti i to jako cijenim .
I ,eto sklonila sam sliku :))
Za sve ostalo ,pošto je predugo pišem ti u privatnoj poruci 🙂
Puno ti hvala što si sklonila sliku, ova zvuči pozitivnije, iako ima utabanih staza koje nam kao slučajno pomognu 🙂
Kako te ovdje niko ne poznaje piši, bolje da na ovom komadu interneta izbaciš sve što te tišti nego da sebi i svom zdravlju naškodiš izljevima bijesa.
Poslije toga sigurna sma bude ti samo teže, jer to nisi ti.
Bujrum i komentariši i piši poruke, ako ništa drugo lijepa riječ i slušati nekog, ne košta ništa a znači više nego mislimo.
Bar meni znači, više od bilo čega.
🙂
Vjeruj da zato i pišem ,već duže vrijeme ,lakše mi je mnogo …
Hvala ti još jednom 🙂
Još da ti mogu poruku poslat ,bilo bi divno 😀 ili sam ja smotana pa ne znam kako se šalje il je nešto drugo u pitanju 😀
U potpunosti te razumijem. Mama ima istu bolest, stari priča za sebe, stim da sam ja iole normalan jer sam nakon godina iskustva i života sa tim skontao kako se nositi (ne bas uvijek, ali u većini slučajeva) sa tim. Opet ja sam muško pa je to totalno druga priča. Kako god od crnjaka nema ništa. Meni je vjera vratila u život, bez obzira kako to naivno i glupo zvučalo…
Ne zvuči naivno i glupo ,vjerujem da te to izvuklo .I ja pokušavam ne neke svoje načine ,išla sam i na terapije nekad prije …guram nekako eto.Treba sad da joj budem staratelj ,ali ću da pokušam živjeti s njom ponovo ( osjećam da tako trebam ,ako ne izdržim u svakom slučaju imam opciju da je trajno negdje smjestim gdje će se brinuti o njoj ) ,pa ako imas koji savjet ,kako da se nosim s tim svim pucaj slobodno ,sve je dobrodošlo .
Ok javim ti se porukom unutar tvoje kontrolne ploče, vidjet ćeš blinka ti crvenim slovima da imaš novu poruku 😉
Odeš na kontrolnu ploču i na lijevoj strani pri dnu imas inbox i new masage kad otvoris kucas moj nick i on ce ti dati moj email i to je to 🙂
Ako nece Krajiškinja kucaj benesta 🙂
Nasla sam to al mi nije htjelo krajiškinja ,to me bunilo .Sad je ok ,poslala sam 😀
Ovo možda dolazi kao platituda koja ti i neće nešto pomoći ali mentalno zdravlje dolazi sa disciplinom.
Baci cigare i počni da trčiš, vidjeti ćeš kako će bijes da prođe, a problemi s kojima moraš da se nosiš postanu podnošljiviji jer primjetiš na sebi da postaješ fizički jača.
Ovako si u začaranom krugu – problem – stimulacija mozga i mijenjanje hemije mozga nikotinom – problem – nikotin – depresije – slabosti – problem – cigara …
Slažem se sa svim ovim ,trudim se,hodam puno ,slušalice u uši i to me nekako smiruje najviše .Pa nadam se jedan dan i da ću uspjeti cigare ostaviti 🙂
This post must have taken a little while to write. Good stuff.
Nisam u tvojoj situaciji, i ne znam kakav je to osjećaj, ali znam kako je kad tako dođu teški dani, kad je sve crno i čini se da je smrt jedini izlaz.
Ali, znaš kako kažu, poslije kiše dođe sunce, tako će i tebi zasijati jednog dana, koliko god sad da je teško, poslije će biti sve dobro.
Dobro se dobrim vrati.
Ne daj se, čuvaj se, a nagrada će stići kad tad.
Vodim se i ja sada time …sve ima svoj početak a i kraj .
Hvala ti .