Ovo si mi napisao kad sam odlazila ,kad mi je bilo najteže ostaviti te …i ovo me držalo cijelo vrijeme ,davalo mi nadu da ćemo opet biti zajedno …al’uzalud .Ja sam ponovo tu ,ali tebe nema … Nije te nikada ni bilo ,zar ne ? Neka…ostalo mi je bar ovo ..da se pravim da si bio tu i da sam ti bar malo značila …

” i kad krocis nogom na daleki put
i glavom naslonis na staklo gledajuci kilometre iza sebe
ja biti cu po putu kao krajolik rasut svud
nek ti suze ne teku niz obraze meke
i ne daj da ti sjecanja vrate i nase slike,pusti neka nova nada pocne u srcu tvom,novo svjetlo poput prvih suncevih zraka…ja cuvati cu tvoje poljupce na dlanu svom pjevusit cu rjeci nase sam,i necu se bojati mraka odbit cu strah od samoce i dokle god lezim  u mom krevetu mjesta za tebe biti ce i svako jutro ostat cu zeljan za tvojim poljupcima svjezim i pored njih hiljadu, jos jedna suza za tebe sici ce…jer nema mene, ako nema tebe i koliko god daleka bila,u mom srcu ces vjecno bit mila..”

Zbogom najdrazi.