Naletih danas na naš,domaći film .Naslov – mliječni put .Onako ,fin ,pristojan ,filmić,koji onako svojstveno opisuje situaciju tada ,kada je sniman 2000.-te godine ,a vala i današnjicu ,ništa bolju ,čak naprotiv goru ,iako je eto prošlo ,od tada petnaest ,a od rata dvadeset godina .Naime ,ukratko,radnja je smještena u Sarajevu,kako već rekoh ,2000-ta je godina ,tik poslije rata .Tu žive dvije porodice različite nacionalnosti ,jedna muslimanska ,a druga hrvatska.Svaka sa svojom mukom .Priča već tradicionalna ;težak život ,neimaština ,nesuglasice poslije rata ….I jedni i drugi odlaze u agenciju za iseljenje ,na intervju ,kako bi pokušali otići na Novi Zeland ,ne bi li tamo živjeli normalno ,i nesto probali ostvariti kada već u svojoj zemlji ,u kojoj su proveli i tokom rata ,ne mogu .Međutim ,ne mogu otići jer su u brakovima iste nacionalnosti.Izgubljeni od svega ,dogovaraju se da zamjene žene kako bi otišli .Obavljaju ceremonije vjenčanja ,vađenje pasoša i eto ..problem sređen.Pakuju kofere ,i idu u bolji život . Nego gledajući film ,obuhvati me odjednom tuga neka ,jad ..razmišlja čovjek ,da li je ovo moguće ? Živjeti u takvoj zemlji ,koja nije u stanju da se oporavi od rata tolike godine ,koja ti ne nudi ništa ,apsolutno ništa ,ni da zasnuješ porodicu ,jer je nemaš od čega zasnovati ,još ako se usput i nekome dijete zadesi ,ni krivo ni dužno ,ni rodit ga , ni ne rodit ga ,od čega Bože da ga odgajaš ? Da ga patiš ,da mu danas -sutra ne možeš kupiti čokoladu ,a da ne spominjem neke druge stvari ..Tuga brate ,tuga.Mi se i dan -danas djelimo na Srbe ,Hrvate ,Muslimane,ove ,one … Sjest i Bogu plakat .Nikad shvatit da nas zapravo to i uništava.Rat je učinio svoje ,ali pojedinaca je uvijek bilo i bit će ih .A mi se i dalje uništavamo .Svi smo ljudi ! To je jedina istina ,relevantna činjenjica ,sa istim jezikom .A Bog …Bog je jedan.Razlika je samo kako će se ko moliti .Bakćemo se imenima ,prezimenima ,precima ,ko je koga klao u ratu ….Sami sebe ,eh sad ,svjesno ili nesvjesno ,podstaknuti doduše nekim prijašnjim događajima ,guramo u ponor …zbog čega ? Da se Marko ,Vladimir i Mujo mrze? Da razmišljaju uopšte o tome ,umjesto da idu igrati klikera vanka ,zajedno? Da ostavljamo djecu i porodice ,ili da ih ”trampimo ”da bi otišli odavde ,odavde gdje smo rođeni ,odrasli,da ostavimo te ulice kojima smo kao djeca trčkarali ,pune uspomena i emocija ? Možda je neka druga zemlja lijepa ,krasna ,divota ,ali Bosna je Bosna brate ,pa nek priča ko šta hoće.Toliko ljepota okolo ,nema je na svijetu . Eto ,ljepotu imamo ,i umjesto da je širimo ,i pokazujemo drugim ljudima ,da je svi vide ,da se oni nama dive ,mi se bavimo raspravama oko ljudi koji su isti ,od krvi i mesa.I držimo spremne kofere na juriš ,ako ”izleti”kakva dobra prilika ,da pobjegnemo ,ne bil’ živjeli sa istim tim ljudima od krvi i mesa ,samo eto ,negdje drugo,i sa malo drugačijim imenima .A dovoljno smo sposobni da je sami ,svi zajedno ,na rukama i nogama dignemo iz blata .Ali,jok.Eh ,jadna li smo mi zemlja ,sa ovakvim ljudima .Sve je to do nas .Sve smo ovo sami sebi napravili .Sve.Ako ništa ,bar još ,onako ko pravi Bosanci i Hercegovci imamo te neke topline kojom odišemo .Ako i to ne izgubimo negdje usput … U tuđoj zemlji .
